Brinu li vaši senzitivci?

Visokosenzitivna deca ne vole iznenađenja. Pogotovo ne neprijatna. Kako su sa druge strane svesnija mnogih situacija u životu, znaju da je moguće očekivati različite scenarije. Da li su vam poznata neka od sledećih pitanja: ‘’A šta ako Maja sutra ne dođe u vrtić? ‘’, ‘’A šta ako mi ispadne rukavica na ekskurziji?’’, ‘A šta ako mi se ne bude svideo doručak u vrtiću?, ‘’ Hoćeš doći u dva po mene? Nemoj da ne dođeš…’’, ‘’A šta ako Stefan bude hteo da se igra sa mojom omiljenom igračkom?’’ itd. itd… 

Odgovaranje u nedogled na brojna pitanja ‘’brige’’, ume da poveća anksioznost, kojoj su mnogi senzitivci skloni. Dogovorite se unapred sa detetom da ćete ubuduće odgovoriti na samo dva ili tri pitanja. Ukoliko vam dete postavi sledeće, uzvratite pitanjem: ‘’Šta ti misliš da će se tada dogoditi?’’. 

Una, moja desetogodišnja visokosenzitivna ćerka, umela je da postavlja ovakva pitanja često pred spavanje…Dugo sam istraživala benefite pisanja dnevnika zahvalnosti, posebno kada su visokosenzitivne mame u pitanju i odlučila da se moja ćerka i ja poigramo na tu temu. Ono što je nama veoma pomoglo jeste igra koju smo uvele pre godinu dana. Una je igru nazvala ‘’Reci mi nešto’’. Dogovorile smo se da ćemo svaki put kada pred spavanje počne da je more ‘’A šta ako…’’ misli, početi da se igramo ‘’reci mi nešto’’ igre.

Ja bih joj postavljala pitanja, a ona bi završavala rečenice: 

  • ‘’Reci mi nešto o događaju kada si bila zahvalna, jer si se sa nekim igrala…’’
  • ‘’Reci mi nešto o članu naše porodice, kome si jako zahvalna što postoji…’’
  • ‘’Reci mi nešto o igrački sa kojom si imala priliku da se igraš, a koja ne pripada tebi…’’
  • ‘’Reci mi nešto o načinu na koji najviše voliš da pomeraš svoje telo…’’
  • ‘’Reci mi nešto o tome što si novo naučila ove nedelje…’’
  • ‘’Reci mi nešto o događaju kada si bila jaaaako žedna a imala si nešto da popiješ…’’ itd.

Ova igra bila je jedna od omiljenih igri pred spavanje.
Unina spremnost i lakoća da se sa jednog seta misli prebaci na ovako neobične zadatke, svaki put bi me uveravala da je ‘’najbolji lek za anksioznost, neka nova aktivnost’’. Tokom dana kada bismo izvodile ovu vežbu, kombinovale bismo je sa različitim fizičkim aktivnostima. Ponekad bih ja započela rečenicu, dodala joj loptu a ona odgovorila I vratila loptu meni. Drugi put bismo pitanje-odgovor ispratile nekim neobičnim pokretom koji bismo imale zadatak da smislimo.

Ukoliko I vaša deca imaju problem sa mislima ‘’brige’’ probajte ovu igru I javite mi rezultate. Igra ovog tipa najviše odgovara deci uzrasta 5-11 godina.

Na prvoj fotografiji je plišana igračka (senzitivci ih najčešće jako vole), koja ”jede” brige. Zadatak je da dete na parče papira zapiše svoju brigu,stavi je u ”usta” plišanom drugaru i zatvori ih cibzarom.